Imunitet je prva linija odbrane organizma i najsigurnija zaštita. Međutim, nekad naš organizam nije napadnut spolja, već se to može deisti i iznutra, kad imuni sistem greškom napada i uništava zdravo tkivo u organizmu.
Ove bolesti su uglavnom genetski uslovljene, ali se mogu javiti i kod potpuno zdravih osoba čiji imuni sistem jednostavno ne može napraviti razliku između sopstvenih odbrambenih ćelija i patogenih mikroorganizama.
Kako nastaju autoimune bolesti?
Autoimune bolesti nastaju kao posledica prenaglašene reakcije imuniteta na organizame i tkiva koji se normalno nalaze u telu. Skoro sve autoimune bolesti se pojavljuju bez simptoma i jasnih uzroka. Mnogi svetski stručnjaci smatraju da većina takvih bolesti predstavlja tzv. ,,bolesti izobilja” , odnosno bolesti koje su prouzrokovane tehnološkim i kulturnim napretkom civilizacije i udaljavanjem čoveka od njegovog prirodnog okruženja.
Takođe, većina autoimunih bolesti nastaje kao rezultat kombinacije uzroka kao što su npr. genetska predispozicija podstaknuta nekom infekcijom od koje se organizam brani. Ove bolesti se ne manifestuju kod svake osobe na isti način i ne napadaju iste organe. U zavisnosti od toga dele se na specifične organske i sistemske bolesti. Kod prvih, autoimuni sistem napada samo jedan organ, dok kod sistemskih napada više tkiva i organa.
Veoma je važno na vreme uočiti simptome ovih bolesti. Najrizičnije grupe su žene u srednjim godinama, osobe sa porodičnom istorijom bolesti, kao i ljudi koji su sistemski izloženi efektima zagađenja ili štetnim zračenjima, koja mogu prouzrokovati mutaciju ćelija. Takođe, jedan od bitnijih faktora za razvoj ovih oboljenja je stres koji osim što može biti jedan od pokretača, dovodi i do pogoršanja stanja obolelog.
Autoimune bolesti su hronične i dugotrajne, tako da većina njih zahteva konstantne terapije, da bi se bolest održala u mirnoj fazi i pratio njen tok. Terapije ovih bolesti su specifične, jer lekari moraju biti obavešteni o svemu što se dešava sa pacijentom jer upotreba nekih lekova koji treba da kontrolišu bolest izlaže pacijenta povećanom riziku od infekcija i drugih neželjenih dejstava. Vrlo je bitno pravilno doziranje terapije da bi se bolest držala pod kontrolom i istovremeno izbegla druga neželjena dejstva ovih lekova.