Zašto treba koristiti papirnu ambalažu?

Zašto treba koristiti papirne kese, a ne najlonske? Da li je papirna ambalaža praktičnija?

Od drveta nastaje papir. To znači da će proces raspadanna mnogo kraće da traje nego što je to slučaj sa nekim drugim materijalom.

A da li znate kako završavaju papirne kese? Kada se baci papir, on ili završava na deponiji ili se reciklira. Kada završi na deponiji, on se tek nakon mmogo godina raspadne. A šta se dešava kada završi na recikliranju?

Papir se prvo ptretvara u stanje kaše. Uz pomoć nekoliko vrsta različitih hemikalija dolazi do pretvaranja papira u kašu. Zatim vlakna prolaze kroz procese čišćenja i filtriranja i tako se uklanjaju sve moguće kontaminirajuće supstance. Kaša se vodom pere kako bi se ostaci mastila skinuki i hemijskim procesom uklonilo sa papira. Flotacija, odnosno proces potapanja u vodu je metod pomoću kojeg sd mastilo uklanja. U većini centara za reciklažu voda koja se koristi za uklanjanje kontaminirajućih supstanci se obrađuje. Tipične metode su korišćenje mehaničkih čestica i filtera.

Druga metoda jeste obrađivanje mulja. Mulj čini voda, mastilo, pergament i male čestice otpada. Ove materije se razdvajaju i čiste. Time dolazi do smanjivanja otpada koji će biti odnet na deponiju, a ovakve materije mogu da posluže kako bi se napravile cigle, đubrivo i drugi korisni proizvodi.

Upotreba papirnih kesa

Kada je papirna kesa dobro upakovana, ona može da izdrži teret kao i četiri plastične kese. Koroste se za kućne majstorije i kao ulošci za kantu za đubre. Odlične su i kao graničnici za travu i brzo se rapadaju, a dolazi i do njihovog kompostiranja, pa mogu da posluže i kao đubrivo. Ako nema mnogo štampe na papirnim kesama, one mogu da ss kompostiraju. Papirne kese možete napuniti baštenskim otpacima i baciti ih u kompostni silos ili ih direktno same baciti.

Kako nastaje plastična ambalaža?

Plastika nastaje od nafte i reč je o petrolejskom proizvodu. Odavno je svima jasno da naftna industrija jeste uzrok brojnih političkih i finansijskih nemira. Danas naftnih platformi ima svuda.

Nakon što se platforma postavi, do ležišta nafte treba postavkri cev, pa se zbog toga buši rupa. Unutar komore nafta pod pritiskom izbija na površimu. Nakon što se postavi pumpa, dalja procedura je jednostavna.

Kamionima ili cevima se ispumpana nafta prenosi do same rafinerije gde se i stvara plastika. Nus proizvod rafiniranja nafte jeste plastika. Za proizvodnju plastike ode 4% svetske proifvodne nafte. Plastika zapravo predstavlja biogeohemijski manipulaciju određenih naftnih svojstava koji prelaze u polimere.

Razlikuje se pet glavnih tipova plastičnih polimera, a jedan od njih je polietilen od kojih nastaju plastične kese. Kao sirovina, polietilen može da se pretvori u bilo koju veličinu, oblik, boju i formu. Može biti otporan na UV zrake i ne propušta vodu. Takođe, može da se reciklira i da se na njemu bilo šta odštampa.

Međutim, plastična ambalaža se nikada ne razgradi ako završi na deponiji, stoga je važno obratiti pažnju na upotrebu plastičnih kesa. Čak i biorazgradive kese o kojima se danas mnogo govori se nikada u potpunosi ne razgrade, jer sadrže plastična i drvena vlakna, pa kada ove kese završe na deponiji onda se drvena vlakna razgrade, a milioni sitnih plastičnih vlakana ostaju hiljadama godina nepromenjeni.

Sponzorisani tekstovi:

Pogledajte i ovo: