Anksioznost je često zastupljena bolest današnjice, koju karakteriše niz psihičkih i fizičkih simptoma, ali u osnovi ona predstavlja čest i intezivan osećaj psihičke uznemirenosti, straha i nesigurnosti, koji nastaju često kao posledica životnih problema ili nagomilanog stresa.
Usled tog nagomilanog stresa, osoba koja boluje od anksioznosti, razvija kod sebe konstantan osećaj prezanja od nastajanja novih problema i boji sa da će biti nespremna i nesposobna da se suoči sa njima. Vođena takvim osećanjima, anksiozna osoba oseća strah od svega i od svih, pa čak i od događaja i ljudi koji nemaju ni najmanji preduslov niti nameru da prouzrokuju to.
Neretko, psihički osećaj nesigurnosti i straha, prate i fizički simptomi, kao što su aritmija, znojenje, padanje u nesvest, stalna vrtoglavica. Ovakvi simptomi, još više deluju na pojačavanje straha i nesigurnosti prisutnih kod obolele osobe, pa ona može postati sklona i potpunom povlačenju u sebe i odsustvu iz svih oblika socijalnog i društvenog života, jer susreti sa ljudima i kretanje na mestima na kojima može sresti ljude dodatno izazivaju i pojačavaju nesigurnost i strah.
Anksioznost, leči se dugotrajno i za to je potrebno vreme i upornost. Poseban učinak daju redovne psihoterapije i razgovor sa stručnim licem, kao i upotreba određenih medikamenata.
Podrška porodice i prijatelja, strpljenje i razumevanje su neophodni, jer anksiozna osoba u tome prepoznaje veliki podsticaj i razlog za izlečenje. Ukoliko je situacija suprotna i ukoliko obolela osoba nailazi na osude i nerazumevanje porodice i prijatelja, bolest može postati izražajnija i dublja, a samim tim i postupak i način izlečenja teži i dugotrajniji.