Današnji lifestyle trendovi koje diktiraju poznate ličnosti su mnogo strožiji od onih koji su vladali pre desetak godina. Preterana i nezdrava mršavost koja nam se svaki dan servira sa TV-a, Interneta i novina sve više uzima maha i među običnim svetom.
Želja za prihvatanjem od strane okoline vodi devojke, najčešće tinejdžerke koje u bolesno mršavim manekenkama i modelima vide uzor, prema izboru mršavljenja kao najjednostavnijem načinu za postizanje sigurnosti u svom krugu vršnjaka.
Šta je anoreksija?
Anoreksija je vrsta psihičkog poremećaja, koji nastaje kada osoba, u strahu od gojaznosti, počne preterano da mršavi i odbija hranu. Svaki pogled u ogledalu u njihovom mozgu stvara sliku o gojaznoj osobi kakva ne žele da budu, pa ih ova opsesija najčešće dovodi do iznemoglosti, a veoma često i u stanje životne opasnosti. Ne postoje određene genetske predispozicije, jer su istraživanja pokazala da osobe koje obolevaju od anoreksije, najčešće u porodici imaju nekoga ko ima problem sa ishranom, bilo da je u pitanju gojaznost, bulimija ili jednostavno osobe sa poremećajima raspoloženja kao što su anksiounost i depresija, pa čak i razne vrste zavisnosti.
Najveći broj anoreksičnih osoba prve simptome oboljenja dobije u prvom periodu adolecencije. Nesigurnost koja se javlja zbog naglog fizičkog razvoja i promena na telu, osećaj stida zbog razvijanja oblina, mogu zbuniti mladu osobu koja još uvek nije psihički zrela i otežati joj period odrastanja.
Kako prepoznati anoreksiju?
Pored socijalnih i psihičkih faktora, anoreksija se prepoznaje kad se njena klinička slika razvije u potpunosti. Najvažniji simptomi su namerno mršavljenje iako je očigledno da za tim nema potrebe, strah od debljanja nakon svakog zalogaja, smanjenje kilaže ispod indeksa normalne telesne mase (normalan BMI je između 18,5 i 24,9), zatim manična opsednutost izgledom tela i dijetama i izostanak menstruacije. Postepeno se javljaju se telesne promene u vidu fizičke iscrpljenosti, usporenog pulsa, niskog krvnog pritiska, koža se suši i počinje da se ljuspa. Zbog poremećaja u ishrani, menja se nivo elektrolita i nastaju vidljive promene u krvnoj slici. Takođe, nastaju brojne endokrinološke promene i javlja se demineralizacija kostiju, što u kasnijim godinama može izazvati neplodnost i osteoporozu.
U ranoj fazi anoreksija se leči veoma uspešno, najčešće konsultacijama sa nutricionistom i psihologom. Međutim, ukoliko je bolest u odmaklom stadijumu, potrebno je lečenje antidepresivima, kao i odlasci na psihološke seanse gde oboleli uči da prihvati sebe takvog kakav jeste i da se oseća dobro u svom telu. Fizički se leče se svi organi koji su oboleli tokom izgladnjivanja. Unos hrane se postepeno povećava i pacijent uči zdravoj i raznovrsnoj ishrani, objašnjava mu se značaj hrane za organizam i celokupno zdravlje. Iako je dug i naporan proces, uspešnost lečenja je gotovo zagarantovana ukoliko sam oboleli pokazuje veliku želju za izlečenjem.